HANINFO – Klimatske promene
Klima se na Zemlji stalno menja, odnosno oduvek se je menjala. Do početka industrijske revolucije, klima se menjala kao rezultat promena prirodnih okolnosti. Danas, međutim, termin klimatske promene koristimo kada govorimo o promenama klime koje se događaju od početka dvadesetog veka, a nastale su kao rezultat čovekovih aktivnosti.
Od 1990. godine svet je iskusio 12 najtoplijih godina, od kako se temperature meri i beleži. Dokazano je da se globalno zagrevanje ne događa samo od sebe i da je posledica antropogenog uticaja. U ovom trenutku prosečna temperatura na Zemlji je za 0.8 stepeni viša nego pre industrijske revolucije, odnosno pre nego što su ljudi masovono počeli da troše fosilna goriva i gomilaju ugljen-dioksid u atmosferi.
Ugljen-dioksid (CO2), gas koji se oslobađa sagorevanjem uglja, nafte, naftinih derivata i gasa, najznačajnije utiče na globalno zagrevanje. Oko 25 milijardi tona ugljen-dioksida ispusti se u atmosferu svakoga dana, 800 tona svake sekunde!
Ovakav trend emisije ugljen-dioksida mogao bi da poveća prosečnu Zemljinu temperaturu za 1,4 – 6,4 °C do kraja ovog veka.
Veruje se da bi povećanje temperature već iznad 2 °C dovelo do opasne promene klime i razornog uticaja na biljne i životinjske zajednice.
Najvažniji gasovi koji utiču na globalno zagrevanje:
1) Ugljendioksid (CO2) – smatra se da ovaj gas učestvuje sa oko 50 – 55% u globalnom zagrevanju. Osnovni razlog povećanja koncentracije ovog gasa u atmosferi je sve veće korišćenje fosilnih goriva (ugalj, nafta, gas) i seča šuma.
2) Hlorofluorokarbonati (CFC) – učestvuju sa oko 25% u globalnom zagrevanju. CFC jedinjenja se koriste za pravljenje plastičnih masa i u rashladnim uređajima.
3) Metan (CH4) – oko 12% učešća, nastaje raspadanjem organskih jedinjenja ali najveća količina metana u atosferi potiče iz industrijskih postrojenja
4) Azot (I) oksid – učestvuje sa 6% u globalnom zagrevanju.
Efekat „staklene baste” je veoma važan kada govorimo o klimatskim promenama pošto se odnosi na gasove koji Zemlju održavaju toplom i kojima pripada najveća zasluga za postojanje života na njoj. Neke od gasova (ugljen-dioksid) koji prave efekat staklene bašte ljudi proizvode u svakodnevnim aktivnostima. Ta dodatna količina ugljen-dioksida glavni je osumnjičeni za pojačani efekat “staklene baste”.
Smanjenje emisije gasova možemo postići, pre svega učiniti štednjom energije – energija koje je ušteđena ne mora se ponovo proizvoditi. Srbija ima veliki potencijal za uštedu energije. Kako cena energije i dalje raste, ušteda energije znači sačuvan novac – a i planeta.
Možemo takođe preći na čistije, obnovljive izvore energije, kao što je geotermalna energija, vetar, sunce i voda. Biomasa koja se stvara u našim šumama i poljoprivrednom zemljištu takođe je vrlo pogodna za proizvodnju energije.
Klimatske promene se mogu ublažiti ozbiljnim intervencijama pre svega kroz energetsku efikasnost, zelenu ekonomiju i inovacije, kao i pošumljavanje kao najpraktičniji i najjeftiniji način. Moraju se saslušati nove ideje mladih ljudi, jer je budućnost upravo na njima. Borba za ublažavanje posledica klimatskih promena je veoma složena, a rezultata će biti samo ako su svi udruženi i ako se vodi na svim nivoima. Kada bi svako od nas godišnje posadio dva do tri stabla, ona bi za desetak godina dala više kiseonika, uticala na sprečavanje bujica i erozija, dotakla pijaću vodu i vezala zemljište.